2012 (10. jubilarni konkurs)

Najljepša je moja rijeka

najljepsa_je_mooja_rijeka_2

 

 

 

 

 

 

 

Ovo je deseti, jubilarni Konkurs “Preporoda” za najbolje

literarne i likovne radove učenika osnovnih škola u Bosni

i Hercegovini. I već u ovoj činjenice lahko se mogu

prepoznati razlozi zbog kojih se organizator odlučio da

pokrene ovakvu aktivnost. Skeptici i maliciozni, da ne

kažem i – zlonamjerni, “posmatrači”, kakvih, nažalost,

imamo podosta, mogli bi i ovom konkursu, kao i svemu

drugom, pronaći dosta zamjerki, pod uslovom da oni nisu

dužni ispravljati “krive Drine”, nego da je njihova podrazumijevajuća,

“prirodna” dužnost da osmatraju i kritikuju

one koji rade.

Naravno, s obzirom da se radi o desetogodišnjem trajanju

Konkursa, potpisnik ovih redaka, koji je, spletom povoljnih

okolnosti, svih ovih deset godina bio “involviran”

u ove aktivnosti, pa i mnogi drugi, koji su dali značajan

doprinos ovoj akciji, mogli bi i sami registrovati neke propuste,

nedostatke i greške, pa predložiti niz “inovacija” kojima

bi se, sasvim sigurno, doprinijelo još uspješnijoj realizaciji

konkursnih aktivnosti. Propusti, ili nedostaci ovog

konkursa, ali zaista oni stvarni, nekada su posljedice nedostatka

materijalnih sredstava (kao da je to neka novost?!),

nekada uzrokovani nedovoljnom aktivnošću u općinama i

školama, a nekada se, zbog nedovoljne zainteresovanosti

takozvane službene javnosti i sredstava javnog informiranja,

za ove aktivnosti malo ili nedovoljno zna, kao da su,

kakvog li apsurda, u pitanju nelegalne aktivnosti. Tako bi

se moglo konstatirati da je uloženi napor Organizatora, žirija

i prosvjetnih radnika daleko iznad percepcije te “šire”

javnosti i “odgovornih faktora”.

Bilo kako bilo, čak i oni kritičari po svom unutarnjem,

ljudskom karakteru, i oni vječni cinici, skeptici i

“opservatori” svih vrsta i svih boja, teško mogu zaobići

izuzetno vrijedne rezultate u desetogodišnjem trajanju

Konkursa. Pa već u ovoj činjenici, u činjenici da jedan

konkurs traje deset godina (u vrijeme kada se štošta gasi i

nestaje), sadržani su oni osnovni, bitni razlozi, na osnovu

kojih se može zaključiti da ovaj konkurs ima svoj puni

smisao, svoju unutarnju snagu, bez utilitarnih, ideoloških

nanosa, kako bi se to možda i očekivalo da ih ima organizator,

BZK “Preporod”.

U ovih deset, proteklih godina na Konkursu je učestvovalo

preko deset hiljada učenica i učenika osnovnih škola,

od Velike Kladuša do Goražda, od Brčkog do Stoca. Zajedno

s njima, nešto zbog profesionalnih obaveza, a češće zbog

shvatanja važnosti ovih aktivnosti, u Konkursu je, na svoj,

primjeren način, učestvovalo više stotina prosvjetnih radnika,

nastavnica i nastavnika bosanskog jezika i likovne

kulture. Svih deset konkursa pratile su posebne brošure,

katalozi, u kojima je, kao dragocjeni pisani tragovi, ostalo

stotine vrijednih literarnih i likovnih radova učenika

osnovnih škola.

Zbog svega toga ovaj bismo “Preporodov” konkurs

mogli, u punom smislu značenja te kvalifikacije, tretirati

reprezentativnim, a njegovu funkciju izuzetno korisnom

i vrijednom. Dodali se ovoj i ovakvoj kvalifikaciji i činjenica

da se učešće na Konkursu sasvim dobro uklapa

u redovne odgojne i obrazovne ciljeve osnovnih škola,

postaje sasvim bjelodano da se ovaj Konkurs, u svim

svojim praktičnim, izvedbenim manifestacijama, može

posmatrati kao izuzetno značajna aktivnost Matičnog i

općinskih odbora BZK “Preporod”. Pored ostalog, možda

ovu vrijednost treba posebno apostrofirati, sve dosadašnje

teme Konkursa u sebi su nenametljivo sadržavale

i elemente tako potrebnog patriotizma, ljubavi prema

svojoj domovini (ma koliko to, možda, patetično zvučalo)

te odgojno-obrazovnu komponentu i onu neophodnu univerzalnost

s kojom se i naša najmlađa generacija podsjeća

da su i oni, i mi, stariji, i naša trokutasta geografija

dio svijeta i svih planetarnih procesa u tom savremenom

“globalnom selu”.

Ipak, da se vratimo ovogodišnjem Konkursu. Tema

je, kao što je poznato, ovoga puta bila “Najljepša je

moja rijeka”. Opredijelivši se za nju, imali smo na umu

da su oko rijeka, i uz rijeke, nicale prve velike ljudske

civilizacije. Sjetimo se samo Eufrata i Tigrisa, Nila,

Inda, Ganga… i nešto bližih Volge, Dunava, Temze,

Sene… i još bližih, naših: Save, Drine, Neretve, Une,

Sane, Vrbasa, Bosne, Ukrine, Spreče, Krivaje… Od rijeka

je, oduvijek, ovisio ukupan ljudski život, pa su i

naši gradovi i naša sela nastajali upravo uz naše male i

velike rijeke. Uz rijeke se, dakle, rađamo, živimo i umiremo,

pa bile one velike ili male, mirne ili plahovite.

Preko naših malih rijeka se, barem misaono, vežemo za

one velike, a one se, dalje, vežu za sva svjetska mora,

i tako postajemo svjesni činjenice da ova naša mala,

plavičasta planeta pripada svima podjednako: i mladima,

i starima, i slabim i jakim. Sa rijekama se družimo,

odrastamo, identifikujemo, prepoznajemo, objašnjavamo

geografiju svoje Bosne i Hercegovine, te je stoga

Medina Turak, učenica iz Parsovića kod Konjica, i napisala

da se ona ujedinila sa svojom Neretvicom, koju

voli oduvijek.

Pregledajući oko pet stotina prispjelih literarnih radova,

i one ispisane još uvijek nevještom rukom autorâ i one

“sofisticirane”, obrađene računarskom tehnologijom, članovi

žirija su uočili da su gotovo svi učesnici Konkursa,

na ovaj ili onaj način, uspješno odgovorili postavljenom

zadatku. Svoje najljepše rijeke (pa i potoke) oni su znalački

kontekstualizirali u vrijeme i prostor u kojem živimo i u

kojem se krećemo.

Mnogi radovi su u prvi plan smještali ekološke probleme,

jer im neko krade, otima i zagađuje njihove rijeke

i životnu sredinu. Tako Amina Hasanić, učenica

OŠ “Mustafa Mulić”, Šije, piše da je nedopustivo da

“siječemo šume, zagađujemo rijeke, uništavamo vazduh,

odlazimo u gradove i tamo kupujemo flaširanu

vodu…”.

Mnogo je onih koji su se trudili da nam kažu kako

su oni prosto zaljubljeni u svoje rijeke i potoke. Almir

Pivač, učenik “II osnovne škole” u Bugojnu, piše da

usred njegova sela Poriče imaju tri srca: “…jedno srce

je rijeka Poričnica, drugo je srce mog druga Ahmeda i

treće je moje srce…” Medžidi Hodžić iz Vražića izgleda

kao da su “…slapovi na Brani, smrznuti, zaustavljeni

u zraku”, pa joj liče na “naboranu vjenčanicu sniježne

princeze…”, a Nermina Subašić iz Kalesije, u svom,

prvonagrađenom radu se pita “…šta je, ustvari Prela, da

li je potok ili rijeka?”.

Ima i onih šarmantnih, vragolastih poruka, kao što je

to ona koju nam je uputio Fikret Čardaklija, učenik OŠ

“Safvet-beg Bašagić” iz Visokog, u kojoj piše da se nada

da će njegova pjesma biti objavljena, pa stoga “…srdačno

selami žiri…”.

U nekim dječijim radovima jasno se ucrtava politička,

sociološka, psihološka, društveno-ekonomska slika njihovog

mikro-svijeta. Oni kroz svoje literarne radove

žale za rijekama sa kojih su silom otjerani i spominju stradanja

svojih bližih, koji su nekada živjeli uz te rijeke. Tada

se idilične, a ponekad i izmaštane i razigrane slike njihovog

dječijeg svijeta uz rijeke, mostove, mlinare i ribare,

preoblikuju u sjetne priče majki i nena, koje im prenose

sjećanja na njihove izgubljene rijeke, sela i gradove.

Pa, ipak, kada bismo pokušali doći do one dominantne

i najbitnije karakteristike ovogodišnjeg Konkursa, onda

bismo mogli reći da su česnici Konkursa ne samo svjesni

značaja očuvanja svojih čistih rijeka i prirodnog okruženja,

nego i da su optimistički okrenuti budućnosti, nadajući

se da će i one zagađene, ali ipak njihove rijeke, ponovo

jednog dana postati bistre i “vesele”.

Ono što nas je, u žiriju, posebno oduševilo jesu imena

brojnih rijeka za koje znaju samo oni koji pored njih žive.

Ali i te njihove male rijeke, za koje ni “mali pisci” nisu sigurni

jesu li to rijeke ili potoci, u njihovim literarnim imaginacijama,

imaju snagu velikog Amazona i njene pritoke

Ukajali, Misisipija i njene pritoke Misouri, Jeniseja i drugih

najvećih svjetskih rijeka. Pa kada je tako, a vjerujte žiriju

da jeste, evo, na kraju uvodnog teksta za ovaj katalog, da

nabrojim samo neke od tih najdražih i najljepših “velikih”

malih rijeka, koje smo prepisali iz dječijih radova: Miljacka,

Željeznica, Šibošnica, Dusinski potok, Bregava, Beganovićka,

Neretvica, Buna, Rama, Lašva, Kruščica, Gradašnica,

Jala, Solina, Jelovčanka, Bistrica, Mednica, Poričnica,

Veseočica, Bunta, Okašnica, Sokoluša, Stavnja, Brka, Ljuta,

Drežanka, Vrbanja, Lepenica, Bukovački potok, Štedrić,

Sušica, Ugar, Prela, Oskova, Brložnjak, Bliha…

Pročitajte naglas njihova imena i, vidjet ćete, učinit će

vam se, barem na čas, kao da čujete njihov žubor, ili njihov

govor kako su to, u svojim radovima, tvrdili mnogi

učesnici Konkursa.

***

Bez obzira što gotovo svi izvještaji sa konkursâ počinju

uobičajenom konstatacijom kako je žiri imao težak zadatak,

ovoga puta to zaista moramo reći. Članovi žirija za

literarne radove: Bisera Alikadić, Mujo Musagić i Alija

Musić, nakon pažljivog čitanja svih prispjelih radova, odlučili

su da:

prvu nagradu dodijele Nermini Subašić, učenici VIIIa

razreda OŠ “Vukovije”, Kalesija,

drugu nagradu dodijele Lauri Anić, učenici IVb razreda

OŠ “Ivan Goran Kovačić”, Gradačac,

a treću Uni Adilović, učenici VIc razreda OŠ “Harmani

I”, Bihać.

Pored prvonagrađenih, žiri je, kao i ranije, predložio da

se jedan broj izuzetno vrijednih proznih i poetskih radova

objavi u ovogodišnjem katalogu, tretirajući ih ravnopravno

kao i tri prvonagrađena rada.

***

Žiri za odabir najboljih likovnih radova, u sastavu: Mirsada

Baljić, Amra Kozić i Mušo Šahman, nakon pregledanih

prispjelih radova, odlučio je da:

prva nagrada bude dodijeljena Lamiji Terzić, učenici

Vb razreda “Prve osnovne škole”, Bugojno,

druga nagrada učenici Selmi Zimić, VII2 razred OŠ

“Kovačići”, Sarajevo,

a treća učenici Nejri Smajlović, VI2 razred OŠ “Podlugovi”

u Podlugovima.

Žiri je istovremeno donio odluku da jedan broj likovnih

radova, zajedno sa literarnim, bude objavljen u katalogu,

koji prati ovaj konkurs.

***

U skladu sa ustaljenom praksom da se za poseban doprinos

u realizaciji Konkursa nagradi jedan broj nastavnika

bosanskog jezika i likovne kulture, žiriji su

sugerisali Organizatoru da se ove godine priznanja

dodijele:

Elmi Aždahić-Čutura, nastavnici u OŠ “Hašim Spahić”,

Ilijaš,

Asmiri Šerifović, nastavnici “Pete osnovne škole”,

Brčko Distrikt i

Esmeraldi Hodžić, nastavnici u OŠ “1. mart”, Vrnograč,

Velika Kladuša,

za rad u oblasti literarnog stvaralaštva, a:

Edinu Hrštiću, nastavniku u “Petoj osnovnoj školi”,

Brčko Distrikt,

Edini Musić, nastavnici “Prve osnovne škole”, Bosanska

Krupa i

Anđi Vuković, nastavnici OŠ “Fatima Gunić”, Sarajevo,

za doprinos u oblasti likovnog stvaralaštva.

 

Mujo Musagić

Kontakti

BZK Preporod

Branilaca Sarajeva 30
Bosna i Hercegovina, 71000 Sarajevo

Email: preporod@bih.net.ba
Tel.: + 387 /33/ 444-078
Fax.: +387 /33/ 226-511 | 215-665

Na vrh